Madison PR agencija

31.12.2010. – 7.1.2011.

• Od 2004. do kraja 2010. godine hrvatski su nakladnici prestali tiskati 262 tiskovine. Prošla je godina bilo naročito loša - prema jedinom relevantnom popisu Evidenciji izdanih potvrda o upisu u upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska lani je iz registra brisano 69 tiskovina (ostalo još 879 tiskovina). Početkom godine iz popisa izbrisani su tjednici Arena (zadnji broj izašao 29. prosinca 2009.) i Feral Tribune (zapravo je prestao izlaziti još 2008.), zatim dnevni list Slavonski dom, mnogi mjesečnici (poput Insidera, Cafea, Križevačke novine, Dal Casa, Playboy). Također, iako službeno još nije izbrisan iz evidencije, prestaje izlaziti i splitski tjednik Vrime. Detaljnije informacije možete pronaći u članku Poslovnog dnevnika.
• Prema istraživanju Pew Research Centra, 65% ispitanika mlađih od 30 godina navelo je Internet kao glavni izvor informacija, a istovremeno broj ispitanika kojima je televizija glavni izvor informacija pao je s 68 posto na tek 52 posto. Trend se može primijetiti kod svih dobnih skupina – na razini cijelog uzorka, broj ljudi kojima je Internet glavni izvor informacija porastao je s 17 posto (podaci iz 2007. godine) na 41% (najnoviji podaci za 2010. godinu). Više o ovom zanimljivom istraživanju možete pronaći ovdje.
• Net.hr prenosi rezultate zanimljivog istraživanja koje pokazuje kako korisnici Facebooka mogu imati iste simptome kao i ovisnici o drogama. Sudionicima istraživanja 24 sata nisu imali pristup e-mailu, SMS-u, Facebooku, Twitteru,također nisu imali pristup novinama ili bilo kojem drugom izvoru informacija. Glavni zaključak istraživanja je da su većina ispitanika razvili simptome koji se mogu pronaći kod ljudi koji su pokušali prestati pušiti ili se ostaviti droge. Više informacija o ovom istraživanju možete pronaći ovdje.

Gost autor: Ivana Sučević
U ovom postu osvrnut ću se na odnose s javnošću, smjer u kojem idu i izazove koji su pred vratima. Kako bih što bolje objasnila gdje se danas nalaze odnosi s javnošću, prvo ću izložiti moj „the big picture“ tj. kontekst u kojem se trenutno nalazi PR mašinerija i mi sami, kao dio te mašinerije.
Informirani potrošač

Naravno da se svijet promijenio. No, više od toga iznenađuje činjenica u kojem se smjeru promijenio. Digitalna era učinila je svoje. Online svijet postao je paralelan realnom što ima pozitivne, ali i negativne strane. Ako gledamo s aspekta potrošača, moglo bi se reći da ga je internet na neki način oslobodio. Od šezdesetih godina kada su bili pasivna masa koja je slijepo slijedila zgodno konstruirane headline marketinških mogula koje su im sugerirale što da kupuju, misle, jedu i što da rade, bez nekog većeg kritičkog razmišljanja, situacija se podosta promijenila. Potrošači danas žele biti dio brenda kojeg konzumiraju. I ne samo to – oni žele sudjelovati u samom stvaranju brenda, žele biti dio čitave priče. Moglo bi se reći – tvrtke su konačno dobile ono što su govorile da traže. A tražile su informiranog potrošača.
Što je „the big picture“?
Komunikacijska revolucija konačno se dogodila i događa se dok ja ovo pišem. Mainstream mediji polako postaju “out”, a na žalost, možda će se dogoditi ono o čemu se zadnjih godina dosta špekuliralo – tisak ide u prošlost (ili će, ako misli opstati, svoj spas potražiti u odmaku od klasičnog, današnjeg medijskog sadržaja, no to je druga tema…). I dok tisak polako tone, socijalne društvene internet mreže postaju “in”. Upravo su one i  gurnule potrošača na zadnju evolucijsku etapu. Internet je savršen poligon za podrobnu analizu, za dopiranje do ciljanih potrošača i za, naravno, neophodnu interakciju. Ali postoji i jedan izazov – vi, ja, nitko nema kontrolu. Svatko ima pristup internetu, sloboda govora tu se poštuje (s iznimkama) više nego na ikojem drugom mediju. Nema cenzure – nema niti kontrole. I zato je više nego ikad potrebno komuniciranje oslobođeno prikrivanja i laži, potrebna je laka, osobna komunikacija s potrošačem koji će se osjećati kao ljudsko biće, a ne kao pasivni objekt. Nastavno na to, najnoviji rujanski izvještaj na stranici Trendwatchig.com primjećuje i daje naziv najnovijem trendu – „maturalism“, a označava potrošača koji više cijeni iskrenu komunikaciju, u stanju je obraditi više informacija, traži izazovnije inovacije…Dakle „the big picture“ je dobio i ime.
A gdje je PR?
PR tu itekako ima što za raditi. Formula je kratka i jasna: transparentna i aktivna komunikacija s potrošačima. Zaboravite na hladne korporativne poruke, danas se ljudi žele osjećati ljudima više nego ikada te sukladno tome, cijene i nagrađuju takav način ophođenja. No više od toga žele da se uvaži njihovo mišljenje, žele brend s pozadinskom pričom, oni sami žele kreirati svoj brend. Poligona za lansiranje takve komunikacije danas je zaista mnoštvo: socijalne društvene mreže, blogovi, interaktivne web stanice. Svi sastojci su tu, a kreativno korištenje tim resursima izdiže tržišnog natjecatelja iz gliba nezapazivosti i lansira ga među moderne tvrtke koje cijene svog potrošača, a oni, za uzvrat, tvrtku nagrađuje svojom vjernošću, pa čak i usmenom predajom o benefitima brenda. Oni koji neće osluškivati tržište, pratiti inovacije, kretati se u smjeru svojih klijenata i biti zatvoreni,  vrlo će lako postati gubitnici na svjetskom tržištu.
Društveno odgovorna djelatnosti u svrhu kreiranja kvalitetnog brenda
Ako ćemo inzistirati na transparentnosti, paralelno moramo inzistirati i na društveno odgovornim djelatnostima. Ta se stavka u poslovanju cijeni više nego ikad: među svim dionicima. Poznato je da se dobar brend stvara unutar tvrtke. Ako zaposlenici ne vjeruju u ono što rade, ako nisu “zaraženi” vrijednošću brenda, teško da će se dodana vrijednost i sve prednosti “preliti” prema van. Ovdje je pravo mjesto da spomenem, po meni najbitniji i najstariji oblik prenošenja komunikacijskih poruka, ako želite i PR-a – usmena predaja. O tome vrlo zanimljivo piše Malcom Gladwell u knjizi Točka preokreta gdje objašnjava kako se trendovi među ljudima šire na isti način kao i  kao i virusi. Gladwell u knjizi ljude dijeli na poveznike, znalce i trgovce i svaka od tih grupa može za kompaniju napraviti puno više nego plaćeni oglas. Da spomenem još i primjer opisan u knjizi: kompanija koja se bavi proizvodnjom cipela Hush Puppies bila je velikim u gubicima, kada je te cipele „otkrila“ mala skupina „cool“ klinaca koji se bave skejtanjem, od tada se prodaja digla više nego je itko mogao zamisliti, virus se proširio, a kada su novinari upitali CEO-a kompanije što se to dogodilo, nije znao odgovor. Toliko o usmenoj predaji .  No, da se vratim na temu. Ako zaposlenici koji stvaraju brend ne vjeruju u njega, teško da će i itko drugi ( sada imaju priliku i putem interneta javno obznaniti svoje mišljenje). Umjetno stvaranje brenda neće dati očekivane rezultate, a ljude ne treba prisiljavati da nešto naprave, već ih treba potaknuti da to žele napraviti. To je stara formula demokracije, ako hoćete i poslovanja. Kakve to veze ima s društveno odgovornom djelatnošću? Pa velike. Da biste dobili entuzijastičnu radnu snagu trebate biti pravedni, dati im poštovanje, kreativnu slobodu, nagrađivati uspjehe. Kada zaposlenici to dobiju – nastaje čarolija. Uzmimo primjer definitivnog pobjednika interneta – gigant Google. Google je poznat po svojim “opuštenim” uredima kreiranim po mjeri čovjeka, odličnoj kuhinji, satovima pilatesa i joge koje nudi zaposlenicima, poticanju kreative…i naravno, velikim prihodima.
Društveno odgovorna djelatnost je nužna
Ako gledamo s aspekta da, čak ne metaforički rečeno, brendovi vladaju svijetom, zaključak je da je društveno odgovorna djelatnost na samo poželjna već nužna. A ako još k tome pribrojimo i osviještene potrošače koji nisu više pasivni konzumenti nego žele sudjelovati u stvaranju svijeta, postat će nam jasno da firme ne smiju biti zatvorene korporacijske kocke čije je poslovanje tajno i etički upitno. Već sam napisala kako ljudi postaju svjesniji i informiraniji. Pa ako je tako, za očekivati je da će, možda danas tiho, ali već sutra glasnije, sabotirati sve one koji zagađuju okoliš, ružno eksploatiraju radnike ili muče životinje. U krajnjoj liniji sve je to PR.
PR-ovci i novinari
Preusmjeravam fokus na same agencije. Što one rade kako bi opstale u tržišnoj utakmici i bile konkurentne? Inzistiraju, među inim bitnim stvarima, imati kvalitetne odnose s medijima. Dosta se o tome pričalo i pokušavalo pronaći neki konsenzus. Zna se da novinarska struka nije ljubitelj PR-ovaca. Razlog tome jest da pr informacije novinari doživljavaju režiranima, a vrlo često i novinarski nezanimljivima. Između ostalog, čuju se  zamjerke na nejasne press release, nedovoljno kvalitetne informacije ili jednostavno, dosadne informacijama, koje novinaru, koji je uvijek u stisci s vremenom, samo otežavaju posao. Upravo u rastu PR agencija i njihovom djelovanju mediji naslućuju opasnost za novinarsku struku. Nepobitna činjenica jest da novinari sve češće podliježu „copy-paste“ tehnikama, ne provjeravaju informacije ili prepisuju press releasove što za rezultat ima „mrtve“ tekstove i medije. To ne ide na ruku niti jednima niti drugima. Ako ćemo dobiti „bezvrijedan“ medij, neće se od toga okoristiti niti jedni niti drugi. S obzirom da su te dvije profesije u vrlo uskoj vezi valja kontinuirano tražiti optimalni oblik suradnje, u kojem javnost neće patiti deficitom važnih informacija, a klijenti će dobiti kvalitetno iskorišten medijski prostor. Dakle tekst ili reportažu o tvrtki kojeg će čitatelji s užitkom i znatiželjom čitati, gledati ili slušati.
Što misli klijent?
Ako još malo pomaknemo fokus, doći ćemo i do klijenta. Kako nas on percipira? Što mu je na pameti? Jedno je sigurno – želi optimizirati trošak. I on će to učiniti prvom prilikom: ako se ukaže druga, možda nova na tržištu, tvrtka koja daje isto za nižu cijenu. I zato je vrlo bitno ne ostati tipični outsource resurs „bez kojeg se može“ i koji je uvijek prvi na listi rezanje troškova kada stisnu nepogode poput recesije. Kako su odnosi s javnošću puno složenija disciplina nego što je to ustaljeno javno mišljenje, a obuhvaćaju menadžiranje komunikacijom svih koji nešto znače za uspjeh tvrtke: zaposlenici, management, ulagači i mediji koji, pak, stimuliraju kupce, upravo zato imaju priliku jače se utisnuti u poslovanje svoga klijenta. Ako se to obavi kvalitetno, PR postaje vitalan segment poslovanja vašeg klijenta. I vi ste na dobitku.
PR budućnost
U usporedbi s marketingom PR je nesumnjivo u prednosti. S informiranim konzumentima dolazi i doba kada marketinške poruke više na prolaze olako. Zanimljivu je usporedbu dao Simon Anhlot, inače stručnjak za brendiranje destinacija, kada je rekao da je marketing kada dođemo do neke djevojke i pričamo hvalospjeve o sebi, dok je PR kada nagovorimo našeg prijatelja da priča pozitivno o nama. Naravno da je drugi način uspješniji.  Postoji, naravno i financijski aspekt koji opet ide u korist PR-u. Ne šteti niti činjenica da najbolji PR, PR-u rade vodeći svjetski eksponirani businessmani: Bill Gates, Richard Branson, pa i poznati autor knjiga o modernom poslovanju, Seth Godin… Upravo radi svega navedenog držim kako odnosi s javnošću imaju budućnost, i to svijetlu. Koliko god se činilo da neimanje kontrole nad informacijama (na internetu) može biti problem, na neki način, upravo to može biti  okidač koji će dati još više važnosti, ali i još više odgovornosti  struci. Hoće li, u konačnici, PR presuditi marketingu…!?

30.07. – 06.08.2010.

- Večernji list donosi članak o tome kako i zašto oglašivači prate, sažimaju i bilježe naše ponašanje na Internetu. U članku možete pročitati kako oglašivači i specijalizirane agencije to rade i čemu to točno služi, te da li vam je i koliko ugrožena privatnost.
- Twitter je dosegao brojku od dvadeset milijardi poruka (tweetova) odnosno u samo pet mjeseci broj tweetova je porastao za 20%. Tviteraš koji je poslao najveći okrugli tweet je grafički dizajner iz Japana. Twitterova popularnost u Japanu je naglo narasla tokom prošle godine, a Twitter procjenjuje da dvanaest posto svih tweetova dolazi iz Japana. Japan je tako drugi na ljestvici poslanih poruka, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država. Twitter dnevno dobije 300,000 novih korisnika pa je samo pitanje dana kad će doseći pedeset milijardi tweetova.
- početkom ovog tjedna, 3. kolovoza , SMS poruke proslavile su 25 godina postojanja. Naime, već davne 1985. godine Friedhelm Hillebrand, Bernard Ghillebaert i Oculy Silaban osmislili su tada revoluciinarni koncept kratkih tekstualnih poruka (Short Message Service). Prva komercijalno poslana SMS poruka poslana je 3.12.1993. i glasila je „Happy Christmas!“. Danas se samo u SAD pošalje 1,5 trilijuna SMS-ova godišnje. Više o SMS možete pronaći ovdje.

Autor: Tatjana Gnjidić

Malo je onih koji ovih dana nisu primili još jednu od „zezancija“ koje kruže mailom – u Stockholmskom metrou proveden je eksperiment kojim se željelo provjeriti može li se prolaznike na neki način natjerati da više koriste obične stepenice od onih pokretnih, pa su na obične stube postavljene tipke glasovira koje kada se stane na njih proizvode odgovarajući zvuk. Provedeni eksperiment dio je Volkswagenove kampanje kojom planira dokazati „teoriju zabave“, tzv. The Fun Theory koja kaže da je ljude lako natjerati da rade bilo što ako se pritom zabavljaju. Rezultati ovog eksperimenta, vidljivi na videu koji na YouToube trenutno broji preko osam milijuna pregleda, pokazuju da je početna pretpostavka točna – prolaznici su uživali poskakujući, trčeći, hopsajući po stubama istovremeno „svirajući“.
Postavlja se pitanje koliko od tih osam milijuna YouTube korisnika zna da je VW kreator ove viralne kampanje i da li ju povezuju s njihovim brandom? Taj odgovor možemo pokušati dobiti upisivanjem ključnih riječi „volkswagen+fun“ u tražilicu Twittera, a rezultati su impresivni.
Marketinška agencija DDB Stockholm i njezini kreativci zaslužni su za ovu izuzetno uspješnu kampanju koja je dokazala kako društveni mediji ponekad znaju biti učinkovitiji od tradicionalnih. Dokazali su kako će potrošači u moru različitih marketinških kampanja svoju pozornost skrenuti upravo na onu koja ih zabavlja. Diskretnim ubacivanjem VW loga na kraju videa istu kampanju učinili su i neagresivnom. Pohvale na račun Volkswagena odjeknule su Internetom: korisnici foruma, Twittera, blogeri… svi oni hvale tvrtku, ne samo radi zabavne, nenametljive reklame, već i radi inovativnosti u upotrebi društvenih medija.
Postavljanjem „klavirskih stuba“ kampanja nije završila, na www.thefuntheory.com svatko s idejom kako potvrditi teoriju zabave može se prijaviti i pokušati najkreativnijim rješenjem osvojiti 2,5 tisuće eura.
Volkswagen je ovom kampanjom pokazao kako se upotrebom društvenih medija na zabavan i zanimljiv način veliki broj potencijalnih potrošača može zainteresirati za određeni brand. Hoće li ga slijediti i druge tvrtke uskoro ćemo saznati. No, u svakom slučaju iz ovoga primjera možemo zaključiti da budućnost oglašavanja nesumnjivo ide u smjeru viralnih kampanja.

U Hrvatskoj više od 40% stanovnika ima redoviti pristup internetu te ga aktivno koriste ne samo za međusobni kontakt nego i za informiranje. Ako niste prisutni na internetu, tada ni ne znate kako vaša tvrtka i brand kojeg promovirate kotira u novom digitalnom svijetu. Internet mijenja način na koji se posao odvija i odnosi s javnošću nisu nikakva iznimka. Tradicionalni mediji poput tiska, radija i televizije u kojima se novinar obraća širokoj publici stvorili su potrebu za odnose s javnošću, no na internetu, gdje se možemo obratiti direktno i personalizirano svakom korisniku našeg proizvoda ili usluge nužno je primjeniti drugačiji pristup i metode komunikacije.

Društvene mreže, blogovi i ostale nove tehnologije mijenjaju način na koji tvrtke i institucije komuniciraju sa svojim ciljanim publikama, bili to zaposlenici, klijenti, dioničari, zajednice, institucije vlasti ili druge zainteresirane strane.

Da bi na efikasan način komunicirali na internetu, potrebno je prvo razumjeti kako ciljana publika sakuplja i međusobno dijeli informacije, kako bi u konačnici na njih mogli i utjecati.

Primjerice, blogovi su iznimno snažan komunikacijski alat, pa stoga nije čudno da ih danas u svijetu ima preko 130 milijuna (prema Technoratiju), da ih dnevno nastaje prosječno sto tisuća novih, te da se pretpostavlja da u ovome trenutku više od 50% ukupno dostupnog sadržaja na internetu je kreiran od individualnih korisnika. U Hrvatskoj je blog također iznimno popularan, najpopularniji hrvatski blog servis ističe kako je na njemu kreirano preko pola milijuna blogova, no, iako je samo manji dio tih blogova aktivan, činjenica je kako i na hrvatsku javnost u posljednjih nekoliko godina utječe sadržaj blogova. Blogovi imaju značajan, gotovo neograničeni potencijal za razmjenu znanja, poticanje dijaloga, oglašavanje proizvoda i usluga, te otvaranje dvosmjerne komunikacije između organizacije i njezine publike.

Internet je novi medij koji konstantno raste i razvija se, te svakoga dana postaje sve značajniji. Internet posjeduje svoja vlastita pravila i zakonitosti koje treba prepoznati i znati iskoristiti, no on ne mijenja osnovnu dinamiku odnosa s javnošću; polovica reputacije je dobro obavljen posao, a druga polovica je uspješna komunikacija.