Madison PR agencija

Autor: Mirna Jurić

Ideju da se ljudi mogu i trebaju potaknuti kako bi izabrali bolje (za sebe i za društvo) predstavili su Richard Thaler i Cass Sunstein u knjizi „Nudge: Improving decisions about health, wealth and happiness“ ili prevedeno na hrvatski „Poticaj“.
U knjizi se prvo nizom primjera objašnjava odnosno dokazuje kako ljudi očito donose iracionalne odluke na primjer piju, puše, jedu nezdravu hranu, maloljetnice rađaju itd. Navode primjer kako se u školskim menzama hrana može rasporediti tako da djeca više biraju mrkvu ili drugo povrće, a manje hranu koja je nezdrava. Također, poticaj može biti i moć društvenih normi odnosno stvaranje jedne opcije društveno poželjnom. Autori smatraju kako većina ljudi donosi loše odluke jer ne raspolažu potpunim informacijama te nemaju neograničene kognitivne sposobnosti i potpunu samokontrolu. Oni predlažu da ljude treba potaknuti da donose bolje odluke za sebe i za društvo kroz kreiranje niza sitnih psiholoških poticaja. Poticaj, je prema njihovim riječima, bilo koji aspekt arhitekture izbora koji mijenja ljudsko ponašanje na predvidljiv način. Arhitekt izbora je zadužen za organiziranje konteksta u kojem ljudi donose odluke.
Država tako, prema prijedlozima iz ove knjige, bez zabrana i s minimalnim troškovima navodno može uvjeriti ljude da se ponašaju u najboljem interesu za sebe i za društvo. Autori ovaj pristup nazivaju “libertarijanski paternalizam” pri čemu libertarijanski znači da ljudi u pravilu imaju slobodu raditi što žele, a paternalistički aspekt se krije u tvrdnji kako je opravdano nastojanje arhitekata izbora da utječu na ljudsko ponašanje kako bi im omogućili dulji, zdraviji i bolji život.
Ove ideje su naravno privlačne političarima, pa je Thalera Obama koristio kao savjetnika u kampanji, dok ga je David Cameron uzeo za savjetnika u nedavno osnovanoj Behevioral Insight Team ili kako je britanski mediji zovu Nudge Unit.
Ovaj intervencionistički pristup društvenim problemima, pretpostavlja da je problem u iracionalnim odlukama ljudi, a ne pita se zašto ljudi donose iracionalne odluke. Također, autori tvrde da ne postoji neutralan plan i da smo svi mi donekle arhitekti izbora u određenim situacijama. S time bih se donekle i mogla složiti, međutim je li baš država ta koja treba ljude prilagoditi tržištu i tko bi trebao kontrolirati da se država s obrazovanja i informiranje ne prebaci na manipulaciju s tko zna kakvim ciljem. I sami autori priznaju da prijeti opasnost da se ode predaleko s kreiranjem arhitekture izbora i predlažu da treba stvoriti pravila koja bi smanjila mogućnost prevare i zloupotrebe interesnih skupina. Međutim, nisam pronašla da su takva pravila stvorena, a David Cameron je objeručke prihvatio ideje Thalera i Sunsteina.

Zvijezda prvog Weekend Sessiona održanog prošlog četvrtka u Zagrebu bio je David Plouffe, voditelj kampanje Baracka Obame na predsjedničkim izborima 2008. godine. Plouffe je upoznao prisutne sa strategijom koja je Obamu dovela do pobjede. Govorio je o važnosti upotrebe društvenih mreža, e-maila, video poruka te uključivanju velikog broja ljudi koji su postajali donatorima i glasnogovornicima kampanje u svojim zajednicama. Plouffe smatra kako se ključ pobjede krio u pridobivanju novih glasača, odnosno u širenju glasačke baze: polovica od šest milijuna ljudi koji su, bilo novčano, bilo volontiranjem sudjelovali u kampanji, nikad se prije nije bavila politikom. „Obama je na birališta vratio ljude koji godinama nisu glasali“, istaknuo je. Polazeći od pretpostavke kako izbore neće dobiti ako ne animiraju ljude koji do tada nisu izlazili na izbore, Obamin tim ostvario je neposredan kontakt s biračima - licem u lice, ali i prilagodivši način korištenja tehnologije u izbornoj kampanji načinu na koji ju građani koriste u svakodnevnom životu. Plouffe je objasnio kako većinu alata korištenih u kampanji mogu koristiti i različite vrste organizacija, pa je tako dao niz prijedloga kako uspješno interno komunicirati unutar neke tvrtke. Naglasio je kako svi zaposlenici trebaju biti što više uključeni u proces donošenja odluka, te kako svaki zaposlenik u svakom trenutku mora znati koji je cilj tvrtke i koja je strategija za postizanje tog cilja.
Zanimljiv detalj bilo je uključivanje Twitter korisnika u raspravu, pa su tako njihova pitanja i komentari prikazivani na velikom platnu na pozornici. PlanB kaže kako je više od 5000 ljudi pratilo događanja preko te društvene mreže, a tijekom konferencije stiglo je preko 800 twittova.